Kako se oporezuje prenošenje novca između roditelja i dece?

Ministarstvo finansija Republike Srbije donelo je mišljenje kojim je preciziralo kako se sa poreskog aspekta tretira prenos novčanih sredstava između roditelja i dece.

Ovo tumačenje razjašnjava dilemu koja se često javlja: da li se novac koji roditelj prenese detetu smatra oporezivim prihodom po osnovu Zakona o porezu na dohodak građana.

U svakodnevnom životu ovakvi transferi novca nisu retkost. Roditelji često žele da pomognu deci – bilo da se radi o kupovini stana, plaćanju studija, pokrivanju troškova putovanja ili jednostavno finansijskoj podršci u određenom trenutku. Ipak, pitanje koje se prirodno nameće jeste: kako država gleda na ovakve transakcije i da li dete koje primi novac ima obavezu da plati porez?

Zakon o porezu na dohodak građana propisuje da su fizička lica dužna da plate porez na sve prihode koje ostvare, osim onih koji su izričito izuzeti. U prvim članovima zakona jasno stoji da se oporezuju svi prihodi, bilo da su ostvareni u novcu, u naturi, činjenjem ili na bilo koji drugi način. Dakle, svaka korist koju fizičko lice stekne može se, u principu, posmatrati kao prihod koji podlеže oporezivanju, osim ako zakon ne kaže drugačije.

Poreski obveznik je, prema članu 6. Zakona, svako fizičko lice koje je po zakonu dužno da plati porez. Nadalje, član 85. Zakona predviđa kategoriju „ostalih prihoda“ – u koje spadaju svi drugi oblici prihoda koji nisu oporezovani po nekom drugom osnovu, niti su izuzeti ili oslobođeni od plaćanja poreza.

Na prvi pogled, ovo može zvučati kao da bi svaka uplata, pa i ona koju roditelj izvrši detetu, mogla da se smatra prihodom. Ipak, Ministarstvo finansija zauzelo je jasan stav da se ovde ne radi o prihodu u poreskom smislu.

Poklon nije prihod

U mišljenju Ministarstva finansija stoji da se prenos novčanih sredstava sa računa roditelja na račun deteta, kada se vrši radi poklona, ne smatra prihodom fizičkog lica koji podlеže oporezivanju porezom na dohodak građana.

Drugim rečima, kada roditelj pokloni novac svom detetu ta sredstva se ne tretiraju kao prihod koji dete ostvaruje, već kao poklon u okviru porodičnih odnosa.

Takav prenos ne podleže porezu na dohodak građana, jer se ne radi o zaradi, usluzi, naknadi, niti o bilo kom obliku prihoda koji bi bio obuhvaćen zakonskom definicijom oporezivog dohotka.

Time se pravi razlika između prihoda koji imaju osnov u radu, poslovanju, iznajmljivanju, prodaji ili pružanju usluga i onih koji proističu iz porodičnih davanja.

Iako se novčani poklon ne smatra dohotkom, važno je napomenuti da porez na poklon uređuje poseban propis – Zakon o porezima na imovinu.

Prema tom zakonu, pokloni između srodnika u pravoj liniji (roditelji, deca, bake, deke, unuci) oslobođeni su plaćanja poreza na poklon, što znači da i sa te strane nema poreskog tereta.