Ove godine ješćemo hleb od domaćeg žita, a biće dovoljno i za izvoz
12.11.2025 13:34 Autor: Ljiljana Begović 1

Srbija će ove godine, po svemu sudeći, imati razloga za optimizam kada je reč o proizvodnji pšenice. Prema najnovijim podacima Republičkog zavoda za statistiku, žetva 2025. godine donela je 3.681.000 tona pšenice, što je čak 26,9 odsto više nego prošle godine. Prinos je ostvaren na površini od 607.075 hektara, sa prosečnim rezultatom od 6,1 tonu po hektaru.
Za zemlju koja vekovima meri bogatstvo zlatnim klasjem, ova vest ima i simboličnu i ekonomsku težinu. U poređenju sa desetogodišnjim prosekom (2015–2024), proizvodnja pšenice je veća za 27,6 odsto – što znači da će Srbija ne samo jesti hleb od domaćeg žita, već će imati i značajne viškove za izvoz. U kontekstu svetskih tržišnih poremećaja i rasta cena hrane, ovo predstavlja redak pozitivan signal za agrarni sektor i ekonomsku stabilnost zemlje.
Ovogodišnja žetva dočekana je sa viškom od milion tona pšenice iz 2024. godine, što je podatak koji može da se tumači i kao izazov i kao prilika. Prošle godine je u Srbiji rodilo više od 2,9 miliona tona, ali veliki deo tog roda ostao je u skladištima.
Kako objašnjava Branislav Gulan, problem nije bio u kvalitetu pšenice, već u slaboj prodajnoj aktivnosti i nedostatku tržišne strategije. Drugim rečima, kadrovi zaduženi za izvoz nisu uspeli da pronađu kupce na inostranom tržištu.
“To je, međutim, luksuz koji Srbija sebi više ne može da priušti. Jer domaće potrebe su relativno male — za ishranu stanovništva i meljavu potrebno je oko 700.000 tona pšenice godišnje. Kada se tome doda 10 odsto za robne rezerve i do 200.000 tona semenske pšenice, jasno je da oko 1,2 miliona tona pokriva sve potrebe zemlje. Dakle, čak više od tri miliona tona ostaje kao potencijal za izvoz”, objašnjava Gulan.
On ističe da se sada postavlja pitanje – da li će ove godine neko uspeti da plasira taj višak na svetsko tržište i pretvori ga u prihod za domaću privredu?
Zdravko Šajatović, direktor udruženja mlinara Srbije kaže da prosečna potrošnja hleba po stanovniku danas iznosi oko 49 kilograma godišnje, uz dodatnih 15 kilograma peciva. Ukupno, to znači da se troši 64 kilograma proizvoda od brašna po osobi, što je za oko 20 kilograma manje nego pre 15 godina.

“Razlozi su višeslojni od promenjenog načina ishrane i sve veće upotrebe „brze hrane“, do činjenice da su srpska domaćinstva siromašnija nego ranije. Vreme kada su paori nosili na njivu veknu hleba i komad slanine je prošlo, kaže Šajatović, slikovito opisujući promenu društvenih navika.
Ovaj trend ima direktne posledice na mlinarsku industriju, jer manja potrošnja znači i manju domaću tražnju, pa su izvozni kanali od presudne važnosti za opstanak velikih proizvođača.
Dok je pšenica zabeležila istorijski rezultat, kukuruz je imao znatno lošiju sezonu. Ukupna proizvodnja u 2025. godini iznosila je 4.448.000 tona, što je 12,9 odsto manje nego 2024. godine, kada je ubrano 5,2 miliona tona.
Kukuruz je žetvom obuhvatio 961.215 hektara, uz prosečan prinos od 4,6 tona po hektaru.
Iako Srbija ostaje jedna od vodećih proizvođača kukuruza u regionu, klimatski uslovi i niske otkupne cene učinili su da je 2025. godina za ovaj usev bila ispod očekivanja.
Prema podacima bonitetne kuće CompanyWall, u Srbiji se proizvodnjom mlinskih proizvoda bavi 395 preduzeća. Najbolje poslovne rezultate industrija je zabeležila 2023. godine, kada je ukupna dobit iznosila 762,4 miliona dinara. Samo godinu kasnije, 2024, ta cifra je pala na 262,6 miliona dinara što je tri puta manje.
Interesantno je da je najveći deo ukupne dobiti ostvarilo samo jedno preduzeće Žitopromet-Mlin iz Sente, koje je samo ostvarilo 325,3 miliona dinara profita, više nego što je iznosila dobit čitavog sektora. Razlog je taj što je veliki broj firmi u ovom sektoru poslovao u minusu, najveći je iznosio čak 500 miliona dinara.
Preduzeće Žitopromet-Mlin koje se našlo na prvom mestu liste prema dobiti koju je sastavila bonitetna kuća CompanyWall može se pohvaliti stabilnim poslovanjem u poslednje tri godine, jer su finansijski rezultati gotovo nepromenjeni.
Ova vojvođanska firma, osnovana još 1957. godine, poznata po brendu Sentella, već decenijama čuva reputaciju pouzdanog proizvođača brašna, navodi se na zvaničnom sajtu preduzeća.
Pročitajte još:
Na drugom mestu našao se Žitopromet-Mlinpek iz Stare Pazove, sa dobiti od 216,9 miliona dinara. Ova firma, koja je deo grupacije Žito Dunav od 2005. godine, posluje na dve lokacije – u Staroj Pazovi i Sremskoj Mitrovici – i ima dnevni kapacitet meljave od 500 tona pšenice.
Treće mesto zauzelo je preduzeće Žito-Bačka Kula, sa dobiti od 155,5 miliona dinara. Njihov mlin dnevno preradi oko 220 tona pšenice, a kompanija se posebno ističe po širokom asortimanu specijalizovanih brašna – za štrudle, kore, burek, pizzu, kao i konditorska brašna i mekinje za ljudsku i stočnu ishranu.














PAVLE-2005
12.11.2025 #1 AuthorNažalost ono kvalitetno ide u izvoz a ovo što ostane muvaju sa raznim aditivima