Zarada poljoprivrednika zavisiće od cena na svetskim berzama
AgrobiznisBerzaPoslovanjeSrbija
5.2.2026 14:26 Autor: Marija Jovanović 0

U Srbiji je tokom 2025. godine u jesenjoj setvi zasejano ukupno 842.347 hektara, što je 5,5 odsto više u odnosu na jesenju setvu 2024. Pšenica i dalje zauzima dominantnu površinu, dok su pojedine kulture, poput ovsa, zabeležile blagi pad.
Posmatrano po kulturama, pšenica je zasejana na ukupno 631.965 hektara, što je za 5,2 odsto više u odnosu na prethodnu godinu. Ječam je zasejan na 103.482 hektara (+osam odsto), raž na 4.918 hektara (+8,5 odsto) i uljana repica na 52.076 hekata (+7,5 odsto).
Kako pokazuju podaci Republičkog zavoda za statistiku, jedino je ovas ove godine zasejan u nešto manjem procentu od 5,7 odsto, na površini od 37.615 hektara, dok ostale zasejane površine obuhvataju 37.615 hektara.
Agroekonomski analitičar Milan Prostran u razgovoru za Biznis.rs ističe da je jesenjom setvom osigurana prehrambena sigurnost i da će zarada poljoprivrednika zavisiti od cena na svetskim berzama i stanja na svetskom tržištu.
Kada je u pitanju rod on je optimističan jer, kako kaže, sve što se u jesen seje definitivno donosi rod i retko koja kultura podbaci, što nije uvek slučaj kada je u pitanju prolećna setva.
“Poljoprivrednici poslednje tri-četiri godine traže rešenja izbegavajući sušu i pitajući se koje kulture uopšte saditi. Površine pod kukuruzom i sojom su toliko podbacile da su oni u strahu da ne pretrpe još jednu godinu sa velikim gubicima. Ono što se u jesen seje definitivno donosi rod. Zbog vlage, bez obzira kolika je ona tokom zime i s obzirom na prolećnu vegetaciju, uglavnom nijedna kultura nije omanula”, navodi on.

Prema njegovim rečima, pšenica, ječam, raž i ovas sa stanovišta finansijskih ulaganja traže manje sredstava nego što je to slučaj sa prolećnim kulturama, koje su radno intenzivne i finansijski jako zahtevne.
“Jako su velika ulaganja kod šećerne repe, kukuruza i soje. Naročito ako uzmemo u obzir da je kukuruz sejan na skoro miliona hektara. Dakle, više se u proleće seje kukuruz nego sve jesenje kulture zajedno”, ukazuje Prostran i dodaje da su ovog puta, bez obzira na situaciju, poljoprivrednici poslušali apele stručnjaka i da je dobro što je ukupno zasejano više od 800.000 hektara.
“Sve što je jesenas sejano ubraja se u berzanske proizvode i oni cenovno trpe uticaje berzi i svetskog tržišta. Tek ćemo videti da li će se taj posao i ekonomski isplatiti, ali je država na ovaj način sigurno obezbedila prehrambenu sigurnost”, podvlači naš sagovornik.
Pšenicu smo nekada sejali na million hektara
Kada je reč o površinama pod pšenicom, Prostran kaže da smo ovu kulturu nekada sejali i na million hektara. Ipak, naglašava da je jesenja setva sigurno urađena sa skromnim ulaganjima, naročito kod malih i srednjih farmera, a da su veliki posedi sigurno primenili kompletnu agrotehniku i da je država učestvovala u pomoći davajući seme, što je dobro.
“Videćemo kakvo će biti proleće. Već se posmatraju uslovi – da li je bilo malo izmrzavanja ili ne, ali pšenica je čudo od biljke, ona se i oporavi i za nju je važno da ima još vlage u zemljištu. Praktično može tu vegetaciju u narednih četiri-pet meseci da izgura”, objašnjava on.
U poslednjih desetak godina, ističe, nijedna setva – pogotovo pšenice kao dominantne – nije podbacila ni sa stanovišta prihoda, ni sa stanovišta prinosa.
Pročitajte još:
Prema njegovim rečima, u Srbiji je potpuno drugačija filozofija poljoprivrednika u severnom i centralnom delu zemlje.
“U centralnom delu Šumadincima je najvažnije da imaju pšenicu, kukuruz ili ječam. Oni to ne prodaju. Koliko se sećam, samo su jedne godine prodali deset odsto pšenice jer je bila izuzetno rodna godina. Inače, za srpskog seljaka ispod Save i Dunava to su kulture koje će on uvek sejati jer za njega to znači opstanak i za stoku i za ljude”, ističe naš sagovornik.
Ovas zauzima sve veći udeo u ishrani ljudi
Komentarišući pad u zasejanim površinama ovsa, Prostran objašnjava da je to kultura koja se nekada uglavnom sejala u brdsko-planinskim područjima i da je služila za ishranu priplodne stoke i konja, ali da je u poslednjih desetak godina postala atraktivna nutritivna kultura za ishranu ljudi. Zato smatra da je dobro što je ovas uopšte počeo da se vraća u polja.
“Svako ko je nekada imao konje redovno je imao i po jednu manju površinu ovsa. Zbog smanjenog broja konja i priplodne stoke, pre svega bikova, smanjene su i površine. Bez obzira na manji procenat zasejanih površina dobro je da se on uopšte vraća u polja i da prelazi u drugu kategoriju kao nutritivni deo za ishranu ljudi”.















Nema komentara. Budite prvi koji će ostaviti komentar.