Ukida se obavezan odlazak u penziju sa 65. godina života

Hrvatsko Ministarstvo rada planira da revidira zakonsku odredbu o automatskom prestanku radnog odnosa sa 65 godina života i 15 godina staža, piše hrvatski Jutarnji list. Ta bi se odredba odnosila i na privatni, ali i na javni sektor.

Izmene će, kako se navodi, ići postepeno, tako da se svake godine po, na primer, tri meseca podiže starosna granica za odlazak u penziju.

Iako je, kako je potvrđeno Jutarnjem, na ovonedeljnom sastanku oko izmena Zakona o radu bilo i radikalnih predloga da se starosna granica za automatski prestanak radnog odnosa skroz izbriše, izvori hrvatskog lista iz Ministarstva rada kažu da to ipak neće biti tako, nego da je verovatniji scenario da se postepeno ta granica diže do 67 ili 68 godina. Do tih godina života radili bi samo oni radnici koji to žele, a granica bi se pomerala za najverovatnije tri meseca godišnje.

Postoji pojašnjenje kako bi duži ostanak u svetu rada značio i povećanje penzija za svaki mesec kasnijeg odlaska u penziju, odnosno tzv. bonifikaciju od 0,34 posto do najviše 20,4 posto.

Menjao bi se, navodi hrvatski list, i Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju, koji u celosti nameće obavezu podmirivanja troškova bolovanja poslodavcu koji zapošljava radnika koji je već ispunio uslove za starosnu penziju.

Argumenti su da je u Hrvatskoj stanovništvo sve starije, da ima tendenciju daljeg pada broja stanovnika na 3,4 miliona do 2050. uz povećanje udela stanovništva starijeg od 65 godina sa 21,1 posto na 30,2 posto.

Danijel Nestić iz Ekonomskog instituta kaže da je to ozbiljna tema za raspravu i da je dobro da Vlada uzme dovoljno vremena kako bi pripremila konačno rešenje.

„Očekujem da bi se mogla povećati starosna granica, jednokratno ili postupno, i to bi bio dobar smer. U Hrvatskoj je, naime, prosečni radni staž kratak i u tom se periodu prikupi relativno malo doprinosa, pa su posledično i penzije male. Rešenje je da se poveća broj godina u radnom odnosu kako bi se povećale i penzije. Ljudi su sve zdraviji, sve duže žive i treba dopustiti onima koji to žele da duže i rade“, smatra Nestić.

Upozorava ipak kako to treba napraviti postepeno i u dijalogu s poslodavcima i radnicima, i to ne samo zbog privatnog, nego i javnog sektora, gde se može očekivati da će veći broj ljudi hteti da ostane da radi duže, što može biti opasnost ako se to napravi naglo jer bi se mogao zakočiti priliv mlade radne snage.