Kako dobiti nazad novac od turističkih agencija u blokadi?

Novosadska turistička agencija City travel na svom Facebook nalogu je objavila da 5. avgusta prestaje s radom „zbog finansijskih problema“, što je putnike koji imaju rezervisane aranžmane preko ove agencije ostavilo i bez putovanja i bez novca.

Takođe, predstavnici agencije su naveli da imaju razumevanja za nezadovoljne klijente, i da će biti dogovoren duži rok za vraćanje sredstava.

Iako ova agencija nije bila članica Nacionalne asocijacije turističkih agencija (YUTA), direktor ove organizacije Aleksandar Seničić savetuje putnike da se obrate sektoru turističke inspekcije koja će na osnovu svojih nalaza i rešenja dati informacije o mogućnostima za zaštitu prava putnika.

“Reč je o ‘posredničkoj’ turističkoj agenciji. To znači da se City Travel bavio prodajom tuđih aranžmana, odnosno organizatora putovanja koji imaju licencu i garanciju. I kao posrednik ova agencija nema zakonsku obavezu da poseduje garanciju putovanja, kao što su polisa osiguranja ili bankarska garancija za razliku od organizatora putovanja”, objašnjava Seničić.

On ističe da je neophodno utvrditi da li je ova agencija imala ugovore o posredovanju sa agencijama čije su aranžmane uplatile stranke, kao i da li su postojeći ugovori važeći.

“Ukoliko poseduje takve ugovore i izvršene su rezervacije kod organizatora putovanja, odgovornost za realizaciju je na organizatoru putovanja, bez obzira da li je posrednik izvršio finansijske obaveze prema njemu. U takvim slučajevima putnicima će biti omogućeno da iskoriste svoja putovanja. U svim ostalim slučajevima putnici će morati sudskim putem da zaštite svoja prava. Sve ove okolnosti može da utvrdi turistička Inspekcija, koja bi trebalo da bude prva adresa kojoj će klijenti turističke agencije u bankrotu da se obrate”, kaže Seničić.

Da bi putnici bili ubuduće pošteđeni, odnosno zaštićeni od ovakvih stvari, jedno od rešenja je da se uvede pravilo da npr. posrednička agencija koja primi novac od putnika ne može da raspolaže s njim dok se aranžman ne realizuje.

“Nažalost, ne postoji primena ovakvih zakona koji važe u EU. Ukoliko postoji prilika da neko uslugu naplati pre same realizacije, ta mogućnost će verovatno biti iskorićšena”, smatra Aleksandar Seničić.

Naplata potraživanja od preduzeća u blokadi

Prinudnu naplatu sprovodi Narodna banka Srbije i to sa svih računa dužnika kod banaka na kojima on ima sredstva, a bez njegove saglasnosti i na osnovu izvršnih rešenja (poreskih, carinskih, sudskih i drugih organa) i naloga (po osnovu hartija od vrednosti, menica i ovlašćenja).

Od osnova prinudne naplate zavisi i odgovor na pitanje kako i da li poverilac može iz druge imovine da naplati potraživanje od dužnika koji je u blokadi.

U slučaju da je dužnik u blokadi zapravo preduzetnik, on odgovara celokupnom svojom imovinom, što znači da se pored prenosa novčanog potraživanja izvršnog dužnika sa poslovnih računa preduzetnika poverilac može naplatiti iz imovine preduzetnika, ali i kroz prodaju nepokretnosti i prodaju pokretnih stvari koje su lična imovina fizičkog lica.

Međutim, kako dužnik u blokadi nije još uvek stečajni dužnik, to znači da on može obavljati delatnost uz ograničenja koja se odnose na poslovanje u blokadi.

Narodna banka Srbije (NBS) nakon prijema osnova za prinudnu naplatu svim bankama nalaže da blokiraju sve dinarske i devizne račune dužnika, da mu ne otvaraju nove račune i da joj bez odlaganja dostave podatke o stanju sredstava na tim računima. Dakle, na ovaj način dužniku se potpuno onemogućava vršenje plaćanja putem računa, što svakako značajno utiče i otežava celokupno poslovanje. Tek nakon potpunog izvršenja naloga za prinudnu naplatu, NBS obaveštava banke i vrši se deblokada sredstava dužnika na njegovim računima kod banaka, a sve do tada dužnik ne može da vrši novčana plaćanja.

Dužniku, međutim, nije zabranjeno da prima uplate na svoj račun, odnosno njegovi računi su i dalje aktivni, te njegovi dužnici mogu ispunjavati svoje obaveze uplatom na njegov račun, ali će tako uplaćena sredstva automatski biti preneta u korist poverioca koji je pokrenuo prinudnu naplatu, sve dok se računi ne deblokiraju. Dakle, obavljanje delatnosti nije zabranjeno dužniku koji je u blokadi, ali je svakako otežano, te dugotrajno može voditi ka stečajnom postupku, jer upravo potpuna obustava svih plaćanja u neprekidnom trajanju od 30 dana predstavlja razlog za otvaranje stečajnog postupka, odnosno stečajni razlog.