I pored velikih dnevnica nema dovoljno sezonskih radnika u Srbiji

Od početka prolećne sezone kada startuju poljoprivredni radovi, kreće i najveća tražnja za zapošljavanjem sezonskih radnika.

Od kada je 2019. godine počeo da se primenjuje Zakon o pojednostavljenom radnom angažovanju sezonaca, prema podacima Nacionalne alijanse za lokalni ekonomski razvoj (NALED) broj radnika u tzv. sivoj zoni je prepolovljen.

Poslodavci se često žale kako nemaju dovoljno sezonskih radnika i pored sve većih dnevnica, koje branjem određenih vrsta voća idu i do 8.000 dinara.

Prema podacima NALED-a za poljoprivredne sezonske poslove putem zvaničnog državnog portala „Sezonski radnici“ najviše se prijavljuju građani starosti od 45 do 60 godina.

Specijalista za regulatornu reformu u NALED-u Isidora Šmigić, kaže da je najveća potražnja za radnicima u Vojvodini, odnosno Novom Sadu, Subotici i Somboru, ali da se portal koristi i u ostalim krajevima Srbije.

„Ipak treba imati u vidu da postoji manjak radne snage na terenu, a iz razgovora sa poljoprivrednicima i poslodavcima, dok smo razvijali portal ‘Sezonski radnici’, čuli smo da ponekada postoji potreba i za dovođenjem radnika iz inostranstva“, rekla je Šmigić.

Ona je dodala je među korisnicima portala oko jedan odsto stranaca.

Šmigić je istakla da portal omogućava fizičkim i pravnim licima da prijave sezonske radnike u poljoprivredi, a da je za tri godine, koliko postoji taj portal, angažovano više od 60.000 ljudi.

U najvećem broju slučajeva poslodavci sezonske radnike angažuju putem ugovora o privremenim i povremenim poslovima.

Prednosti ovakve vrste angažovanja je to što su namenski, odnosno radnici se mogu po tom osnovu zaposliti na maksimalnih 120 radnih dana u jednoj kalendarskoj godini.

Mane ovakvog vida zaposlenja su troškovi koju su viši nego kod ugovora o radu, jer ugovor o privremenim i povremenim poslovima na spada u radno angažovanje, već je tzv rad van radnog odnosa.

Prema rečima advokata Branislava Vještice na minimalnu neto zaradu od oko 35.000 dinara, troškovi poreza i doprinosa u proseku iznose 17.000 dinara (1/2 neto zarade), a za većinu lica (radnike starije od 26 godina, nezaposlene, lica zaposlena sa nepunim radnim vremenom i korisnike starosne penzije) mogu biti i skoro 23.000 dinara (2/3 neto zarade).

Nakon zaključenja ugovora, poslodavac treba da podnese prijavu na obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje za onog radnika koji nije pre toga već bio osiguran po nekom drugom osnovu.

To znači ako angažuje nezaposleno lice ili korisnika starosne penzije, poslodavac podnosi prijavu na obavezno socijalno osiguranje, dok prilikom angažovanja zaposlenih lica koja nisu angažovana na puno radno vreme, podnosi prijavu na obavezno socijalno osiguranje do iznosa punog radnog vremena.

U slučajevima kada angažuje radnike preko omladinske ili studentske zadruge, tada poslodavac ima obavezu da izvrši prijavu radnika i za njih uplati doprinose.

Prema Zakonu o porezu na dohodak građana, naknade za obavljanje privremenih i povremenih poslova imaju poreski tretman kao i zarade, pa se na ugovorenu naknadu, plaća porez na zarade po stopi od 10 odsto, s tim da se osnovica za obračun poreza ne umanjuje za neoporezivi iznos zarade.

Ukoliko poslodavac za sezonske ili povremene poslove angažuje korisnike starosne penzije, u obavezi je da plati doprinos za osiguranje od nezaposlenosti, a od 2019. godine i doprinos za zdravstvo.

Naš sagovornik navodi da iako radnici angažovani na ovaj način nemaju prava koja ostvaruju zaposleni u okviru radnog odnosa, poslodavac ukoliko želi, on može ugovorom definisati i omogućiti radniku da ostvari i ova prava.

Dodatno, može se ugovoriti i isplata naknade troškova prevoza za dolazak na rad i odlazak sa posla, naknade za ishranu, o čemu odlučuje poslodavac u skladu sa opštim aktom i svojim finansijskim mogućnostima, pri čemu ne postoji njegova obaveza isplate navedenih troškova, već je isplata predviđena kao mogućnost, a obaveza postaje ukoliko bi bila utvrđena u pravilniku o radu ili drugom opštem aktu ili u ugovoru.

Radno vreme definiše se ugovorom o privremenim i povremenim poslovima, a može se sklopiti za puno, ali i pola radnog vremena.

„Važno je razgraničiti ugovor o privremenim i povremenim poslovima i ugovor o delu, budući da oba predstavljaju rad van radnog odnosa, dok je glavna razlika što se kod ugovora o delu radi isključivo o obavljanju poslova koji su van delatnosti poslodavca, dok se za privremene i povremene poslove može zaključiti ugovor i za obavljanje poslova u okviru delatnosti poslodavca“, zaključuje advokat Branislav Vještica.