Za kašnjenje u prijavljivanju prihoda iz inostranstva kazne do 150.000 dinara

Iako frilenseri sa nestrpljenjem čekaju rešavanje njihovog poreskog statusa, u Srbiji je i dalje na snazi zakonska obaveza fizičkih lica da sami prijavljuju prihode koje dobijaju iz inostranstva.

Nepodnošenje poreske prijave smatra se poreskim prekršajem za koji je propisana kazna od 50.000 do 150.000 dinara.

“Bez obzira na to koja je vrsta prihoda i da li je primalac već zaposlen, za svaku uplatu postoji obaveza prijavljivanja dobijenih sredstava”, objašnjava za Biznis.rs poreski savetnik Đerđ Pap.

Naš sagovornik navodi da takva obaveza postoji, i to još (što se tiče postojećih propisa) od donošenja Zakona o porezu na dohodak građana 2001. godine.

„Obaveza prijavljivanja je postojala i ranije, ali je ovo sada važeći propis koji reguliše tu obavezu. Ranije je ta obaveza izvršavana podnošenjem poreske prijave u „papirnom obliku“ a poslednjih desetak godina prijava se podnosi elektronskim putem preko portala Poreske uprave“, kaže Pap.

Kada je reč o oporezivanju fizičkih lica koja dobijaju dodatni prihod iz inostranstva, razlika je u tome što obveznici poreza i doprinosa na svoj „dodatni prihod“ ne plaćaju doprinos za zdravstveno osiguranje.

Nedoumice oko oporezivanja frilensera i dalje postoje, međutim, kako kaže naš sagovornik, prema postojećoj regulativi fizička lica plaćaju 20 odsto poreza, 25,5 procenata su doprinosi za penzijsko i 10,3 odsto doprinosi za zdravstveno osiguranje.

Međutim, ove stope se ne primenjuju direktno na ostvareni prihod, nego na utvrđenu poresku osnovicu.

“Poreska osnovica, opet, zavisi od vrste prihoda ostvarenog iz inostranstva, pa je stoga veoma teško precizno reći (a da to važi za sve vrste prihoda) koliki porez treba da plate fizička lica. Za različite prihode osnovica za oporezivanje se utvrđuje na različit način, pa su samim tim i iznosi poreza i doprinosa u apsolutnom iznosu različiti od slučaja do slučaja, odnosno zavise od vrste ostvarenog prihoda. Takođe, lica koja ostvaruju prihode iz inostranstva, a imaju zdravstveno osiguranje po nekom drugom osnovu (npr. u radnom odnosu su) ne plaćaju doprinos po osnovu zdravstvenog osiguranja na prihode ostvarene iz inostranstva”, obrazlaže Pap.

Obaveza poreskih obveznika podrazumeva da se prihod mora prijaviti u roku od 30 dana od dana prijema novca. Pošto se prihodi najčešće ostvaruju u bruto iznosu, sva fizička lica su dužna da samostalno obračunavaju i plaćaju porez na prihod iz inostranstva, bez obzira na koji način su devizna sredstva uplaćena.

Polaznu osnovicu za obračun poreza i pripadajućih doprinosa predstavlja dinarska protivvrednost ostvarene naknade iz inostranstva pomnožena sa iznosom srednjeg kursa NBS na dan prijema naknade.

Za sva fizička lica koja moraju da izvrše samooprezivanje važno je istaći da nije bitan način na koji inostrani klijent vrši plaćanje, da li uplaćuje direktno na devizni račun, ili putem PayPala, Payoneera, Skrilla ili Western Uniona. Za svaku uplatu iz inostranstva podnosi se posebna poreska prijava, jer se dobijeni prihodi ne mogu objediniti.

“Takođe, pri načinu obračuna poreza vodiće se računa i o normiranim troškovima, koji mogu biti 34, 43 ili 50 procenata, sve zavisi od delatnosti kojom se fizičko lice bavi. Ukoliko se neblagovremeno podnese poreska prijava i ne plate porez i doprinosi prema Zakonu o poreskom postupku i poreskoj administraciji, propisane su kazne za fizička lica”, kaže poreski savetnik.

On dodaje da lica koja ostvare prihode iz inostranstva, a ne podnesu poresku prijavu, mogu biti kažnjena novčano i to iznosom od 50.000 do 150.000 dinara. Ukoliko se ne plati porez utvrđen u poreskoj prijavi, za tu vrstu prekršaja predviđena je novčana kazna u iznosu od 50 odsto utvrđenog poreza.

Naš sagovornik naglašava da je bitno napomenuti da plaćanje poreske obaveze ne zastareva nakon pet godina, a doprinosi ne zastarevaju uopšte. Sve uplate iz inostranstva u bruto iznosu umanjene za plaćene iznose poreza i socijalnih doprinosa ulaze u osnovicu za godišnji porez na dohodak građana.