Svetska energetska kriza menja pravila igre: Bezbednost snabdevanja i pristupačnost energije u prvom planu
EkologijaEUInfrastrukturaIzdvajamoSvet
21.11.2026 15:25 Autor: Miljan Paunović 0

Aktuelna kriza mogla bi iz temelja da promeni globalni energetski sektor u godinama koje dolaze, od prioriteta energetskih politika i procene rizika do izbora goriva i tehnologija kojima će se podmirivati sve veće potrebe za energijom. Raspon mogućih scenarija za budućnost energetike sve je širi, a odluke koje vlade budu donosile u odgovoru na krizu oblikovaće globalnu energetsku sliku u narednim godinama, upozorava Međunarodna agencija za energiju (IEA) u najnovijem izdanju izveštaja World Energy Outlook 2026.
Države širom sveta suočavaju se sa najvećim šokom u snabdevanju energijom u istoriji, uz čitav niz dodatnih rizika koji opterećuju globalnu privredu. Najnoviji izveštaj IEA analizira moguće pravce razvoja energetskog sektora u uslovima izuzetne neizvesnosti, oslanjajući se na najnovije podatke o svim vrstama energenata i tehnologija, detaljno modeliranje i sveobuhvatnu analizu.
Posledice sukoba na Bliskom istoku i poremećaja pomorskog saobraćaja kroz Ormuski moreuz već su se proširile na sve delove sveta. Energetsko tržište istovremeno je izloženo geopolitičkim tenzijama, trgovinskim sukobima, sve izraženijim klimatskim rizicima, sajber napadima i drugim oblicima ugrožavanja energetske infrastrukture.
Iako se situacija u Ormuskom moreuzu i širem regionu i dalje razvija, IEA ocenjuje da će kriza iz 2026. godine ostaviti dugoročne posledice. Energetska bezbednost i pristupačnost cena energije, prema oceni Agencije, biće među ključnim principima na kojima će države zasnivati buduće odluke u ovoj oblasti.
„Kriza u Ormuskom moreuzu izazvala je ogroman potres u sistemu. Iako su energetski sektor i svetska privreda pokazali značajnu otpornost, posledice će biti sve dublje što kriza duže bude trajala. Ne vidim uverljiv scenario po kojem bi se globalni energetski sektor mogao vratiti na stanje kakvo je postojalo pre nje“, izjavio je izvršni direktor IEA Fatih Birol.
Prema njegovim rečima, ovogodišnji World Energy Outlook nastoji da sagleda dalje od trenutnih poremećaja i prikaže različite pravce u kojima bi se energetika mogla razvijati nakon sadašnjih potresa. Izveštaj donosi više scenarija, od kojih nijedan ne predstavlja prognozu, već okvir za razumevanje mogućih budućih kretanja i izazova pred kojima će se naći vlade širom sveta.

Birol posebno upozorava da u nastojanju da ojačaju energetsku bezbednost države moraju voditi računa da jednu zavisnost ne zamene drugom. Istovremeno, kako ističe, ohrabruje činjenica da energetska bezbednost i energetska tranzicija nikada ranije nisu bile toliko međusobno povezane.
Bez obzira na to kojim će se putem svetska energetika kretati, rast prihoda i stanovništva nastaviće da podstiču potražnju za energetskim uslugama – od transporta i grejanja do hlađenja i računarske infrastrukture. Dodatni pritisak donose i rastuće globalne temperature.
Jedan od posebno značajnih zaključaka izveštaja jeste da su potrebe za energijom za hlađenje zgrada, prvi put u istoriji, premašile potrebe za njihovim grejanjem. To je još jedan pokazatelj koliko klimatske promene i promena obrazaca potrošnje utiču na globalnu energetsku tražnju.
Aktuelna kriza u Ormuskom moreuzu već je navela brojne države da preispitaju svoje energetske strategije, sa ciljem da smanje ranjivost sistema i obezbede pristupačnije cene energije. Iako se odgovori pojedinačnih zemalja razlikuju, Međunarodna agencija za energiju uočava nekoliko zajedničkih pravaca: diversifikaciju izvora snabdevanja, transportnih ruta, energetskog miksa i lanaca snabdevanja tehnologijama, veće oslanjanje na domaće energetske resurse i ubrzavanje elektrifikacije privrede.
Takav zaokret mogao bi da promeni i dosadašnje obrasce međunarodne trgovine energentima. Prema analizi IEA, ukoliko bi se ozbiljni rizici za pomorski saobraćaj kroz Ormuski moreuz zadržali duže vreme, ulaganja u nove cevovode koji bi zaobišli ovaj prolaz, pronalaženje alternativnih izvora snabdevanja i smanjenje potrošnje nafte u zemljama uvoznicama mogli bi znatno da umanje značaj ovog pravca za svetsko tržište.
Protok nafte kroz Ormuski moreuz, koji je pre krize iznosio oko 20 miliona barela dnevno, u takvom scenariju mogao bi da bude smanjen na 8,5 miliona barela dnevno do 2030. godine, a do 2035. pao bi na manje od dva miliona barela. Ipak, čak i u ovom krajnje nepovoljnom scenariju, Bliski istok bi ostao najveći svetski izvoznik nafte na međunarodno tržište, što potvrđuje njegovu ključnu ulogu u globalnoj energetskoj bezbednosti.

Najveću korist od okretanja domaćim izvorima energije trebalo bi da imaju obnovljivi izvori, pre svega solarna energija, kao i nuklearna energija. Prema različitim scenarijima izveštaja, oba izvora beležiće snažan rast. Veći značaj mogli bi da dobiju i energetska efikasnost i biogoriva, dok će se pojedine države i dalje oslanjati na sopstvene rezerve fosilnih goriva.
To se posebno odnosi na ugalj u Aziji. Mnoge zemlje koje uvoze naftu i gas raspolažu značajnim domaćim rezervama uglja, pa bi zabrinutost za sigurnost snabdevanja mogla da ih navede da duže zadrže ovaj energent u svom energetskom miksu.
Istovremeno, sadašnja kriza ubrzava prelazak na širu upotrebu električne energije u različitim segmentima privrede i svakodnevnog života. Od 2019. godine globalna potražnja za električnom energijom rasla je brže od svetske ekonomije i dvostruko brže od ukupne potrošnje energije. Tome doprinose sve veća upotreba elektromotora u industriji, električnih uređaja, klima-uređaja, električnih automobila, toplotnih pumpi i data centara.
IEA očekuje da će se rast potražnje za strujom dodatno ubrzati do 2035. godine. Udeo električne energije u konačnoj potrošnji energije približiće se globalno nivou od 30 odsto, i to u svim istraživačkim scenarijima koje izveštaj razmatra.
Nestabilne cene fosilnih goriva dodatno jačaju ekonomsku i stratešku opravdanost elektrifikacije. U pojedinim zemljama koje su direktno pogođene krizom već je zabeležen snažan rast prodaje električnih tehnologija, uz povećanu trgovinu solarnim panelima i baterijama, kao i nagli skok prodaje električnih vozila.
Koliko će ove promene postati trajne zavisiće i od toga koliko će dugo trajati neizvesnost u vezi sa sukobom na Bliskom istoku i budućim protokom energenata kroz Ormuski moreuz. Što neizvesnost bude duža, veća je verovatnoća da će države sadašnje opredeljenje za diversifikaciju, domaće izvore energije i elektrifikaciju pretočiti u dugoročne promene energetskih politika. Ovogodišnji izveštaj IEA zato donosi i novi scenario koji istražuje kako bi takav razvoj događaja mogao da izgleda u poređenju sa ostalim scenarijima.

Izveštaj razmatra i mogućnost jasnog okončanja sukoba na Bliskom istoku, koje bi donelo drugačiju dinamiku na tržištima nafte i prirodnog gasa. U tom slučaju moglo bi da dođe do snažnog oporavka globalne ponude, naročito kada na tržište stigne odloženi talas novih kapaciteta za proizvodnju tečnog prirodnog gasa (LNG).
Takav razvoj događaja mogao bi da preokrene tržište u korist kupaca, odnosno da poveća ponudu nafte i gasa i izvrši pritisak na smanjenje njihovih cena, čak i dok države budu obnavljale svoje zalihe. Međutim, strukturne promene na strani potražnje, pre svega brža elektrifikacija, mogle bi dodatno da izmene dugoročne izglede za ova dva energenta.
Posledice krize neće se ograničiti samo na tržišta i energetske strategije. IEA upozorava da bi poremećaji mogli da uspore, pa čak i ponište deo nedavno ostvarenog napretka u obezbeđivanju pristupa energiji, posebno u zemljama u razvoju i privredama u usponu. Dostupnost električne energije i čistih tehnologija za pripremu hrane napredovala je tokom 2025. godine, ali bi više cene goriva i nestašice u 2026. mogle da uspore dalji napredak.
Iako bi aktuelna kriza na globalnom nivou mogla da ubrza primenu tehnologija sa niskim emisijama, i dalje postoji veliki jaz između razvoja energetike na osnovu postojećih ili najavljenih politika i putanje koja bi bila u skladu sa ograničavanjem globalnog zagrevanja na 1,5 stepeni Celzijusa. Projekcije povezane sa sadašnjim i najavljenim politikama ukazuju na zagrevanje u rasponu od 2,5 do 2,9 stepeni.
„Pritisci koje donosi sadašnja kriza ne smeju da zasene odluke koje će oblikovati energetsku bezbednost, održivost i prosperitet u narednim decenijama“, poručio je Fatih Birol. On je istakao da će države birati različite pravce razvoja, u skladu sa svojim resursima, okolnostima i prioritetima, ali da svima zajednički interes ostaje izgradnja sigurnijeg, pristupačnijeg i održivijeg energetskog sistema, uz efikasnu međunarodnu saradnju.
Evropa između energetske bezbednosti i zavisnosti od uvoza
Zaključci IEA posebno su značajni za Evropu, čija je energetska bezbednost poslednjih godina prošla kroz ozbiljno iskušenje. Prekid tradicionalnih energetskih veza sa Rusijom, preusmeravanje trgovinskih tokova i veće oslanjanje na tečni prirodni gas (LNG) promenili su strukturu evropskog snabdevanja, ali nisu uklonili osnovni problem – visoku zavisnost od uvoza energenata.
Podaci Eurostata pokazuju da je Evropska unija tokom 2024. godine iz sopstvenih izvora obezbeđivala svega 43 odsto energije, dok je preostalih 57 odsto dolazilo iz uvoza. U energetskom miksu Unije i dalje dominiraju nafta i naftni derivati, sa udelom od 38 odsto, dok prirodni gas učestvuje sa 21 odsto. Obnovljivi izvori dostigli su 20 odsto, a nuklearna energija 12 odsto.
Struktura uvoza pokazuje koliko je evropska energetika i dalje vezana za fosilna goriva: nafta i naftni derivati čine 67 odsto uvezene energije, a prirodni gas još 24 odsto. Drugim rečima, gotovo devet desetina evropskog energetskog uvoza i dalje otpada na ova dva energenta.
Pročitajte još:
Evropska komisija je u okviru inicijative AccelerateEU dodatno naglasila potrebu za ubrzavanjem domaće proizvodnje čiste energije i elektrifikacije, upravo zbog nestabilnosti na tržištima fosilnih goriva. Prema podacima Komisije, EU je tokom 2025. godine na uvoz fosilnih goriva potrošila oko 340 milijardi evra, dok je od marta do kraja septembra 2026. dodatni trošak povezan sa rastom cena dostigao približno 100 milijardi evra. To pokazuje da energetska zavisnost nije samo pitanje sigurnosti snabdevanja već i značajan teret za evropski trgovinski bilans, javne finansije i konkurentnost industrije.
Ipak, prelazak na obnovljive izvore i elektrifikaciju neće automatski ukloniti sve rizike. Evropska energetika postaje manje zavisna od uvoza fosilnih goriva, ali se istovremeno povećava značaj pouzdanog snabdevanja kritičnim sirovinama, baterijama, solarnim panelima i drugim tehnologijama neophodnim za energetsku tranziciju. IEA zato upozorava da diversifikacija mora obuhvatiti ne samo energente, već i čitave lance snabdevanja tehnologijama.
Za Evropu će jedan od ključnih izazova biti i razvoj elektroenergetskih mreža, skladištenja energije i kapaciteta koji mogu da obezbede stabilno snabdevanje u periodima kada proizvodnja iz obnovljivih izvora oscilira. Veći udeo solarne i energije vetra zahteva fleksibilniji sistem, sposobniji da odgovori na promene proizvodnje i potrošnje. Bez takvih ulaganja, povećanje instaliranih kapaciteta za proizvodnju čiste energije neće u punoj meri doneti očekivanu energetsku sigurnost.















Nema komentara. Budite prvi koji će ostaviti komentar.