Nemačka uvodi “zelenu kartu” kako bi ublažila nedostatak radne snage

Nemačka vlada uvodi svojevrsnu “zelenu kartu” kojom namerava da ublaži ogromnu nestašicu radne snage. Takozvana “Chancenkarte” ili “karta prilike” predstavljena je javnosti.

Ministar rada Hubertus Hajl (Hubertus Heil) objasnio je kako će “karta prilike” ponuditi strancima mogućnost da dođu u Nemačku kako bi potražili posao, čak i ako nemaju prethodnu ponudu nekog nemačkog poslodavca.

Ipak radnici će morati da ispune barem tri od četiri uslova. To su posedovanje fakultetske diplome ili stručne kvalifikacije, radno iskustvo od najmanje tri godine, znanje jezika ili prethodni boravak u Nemačkoj, kao i to da su mlađi od 35 godina, piše Poslovni dnevnik pozivajući se na Deutsche Welle.

Kako je pojasnio Hajl, broj “karti prilika” će biti ograničen, a vlada će svake godine odobravati određen broj, u zavisnosti od potreba tržišta rada.

Međutim, deo analitičara smatra kako će “karta prilike” dodatno zakomplikovati sistem imigracije.

Holger Bonin, direktor istraživanja Instituta za ekonomiku rada (IZA) iz Bona kaže da ovaj model zahteva dodatnu birokratiju.

“Zašto ga nisu učinili jednostavnijim? Na primer odobriti strancima vizu kako bi potražili posao, a ako ga ne nađu u određenom periodu da moraju da napuste Nemačku”, ističe Bonin.

Dodaje kako kriterijumi koje zahteva “karta prilike” poslodavci mogu zatražiti prilikom procesa zapošljavanja. “Ne treba im birokratski dokument za predselekciju”, navodi analitičar.

U poslednjih nekoliko godina raste broj kvalifikovanih stranih radnika koji u Nemačku dolaze iz država izvan EU, ali je i dalje relativno mali. Prema službenim podacima, 2019. godine registrovano je malo više od 60.000 kvalifikovanih radnika, što je tek 12 odsto od ukupnog broja imigranata iz trećih država koji su te godine došli u Nemačku.

U privlačenju stručne radne snage Nemačka ima nekoliko kulturoloških nedostataka u odnosu na druge zapadne države. Pre svega nemački jezik se globalno mnogo manje govori od engleskog.

Drugi je problem što nemački poslodavci po pravilu traže veći set uverenja, diploma i sertifikata nego poslodavci u drugim državama, a često ti dokumenti nisu priznati u Nemačkoj. Njihovo priznavanje često traje mesecima.