TES Inno Tech dogovorio pilot projekat sa NIS-om

Srpska tehnologija prečišćava industrijske vode

EkologijaInfrastrukturaInvesticijeSrbija

8.9.2026 14:18 Autor: Marko Andrejić 1

Srpska tehnologija prečišćava industrijske vode Srpska tehnologija prečišćava industrijske vode
Dok se najveći deo domaće industrije i dalje bori sa skupim i glomaznim sistemima za prečišćavanje otpadnih voda, subotička kompanija TES Inno Tech je... Srpska tehnologija prečišćava industrijske vode

Dok se najveći deo domaće industrije i dalje bori sa skupim i glomaznim sistemima za prečišćavanje otpadnih voda, subotička kompanija TES Inno Tech je napravila uređaj koji staje u dvadeset kvadrata, ne koristi hemikalije, biološke procese, ni membrane – i nikl iz galvanizerske kupke može da svede sa 47.000 miligrama po litru na samo 1,1 miligram.

O tehnologiji TES Aqua, dosadašnjim laboratorijskim rezultatima i tek potpisanom pilot-projektu sa Naftnom industrijom Srbije (NIS), razgovarali smo sa Dušanom Metodievim, izvršnim direktorom i suosnivačem kompanije TES Inno Tech.

Priča o TES Aqua počinje mnogo pre nego što je kompanija formalno registrovana. Glavni tehnički kreator i većinski vlasnik firme je Atila Sloboda, inovator koji je, kako kaže Metodiev, „radio razvoj sličnih stvari već jednu deceniju“. Naš sagovornik se u projekat uključio pre otprilike sedam godina.

„Upoznali smo se i započeli taj projekat ‘iz garaže’, dok nismo izašli 2024. godine na Međunarodni sajam tehnike i tehničkih dostignuća u Beogradu“

Firma je zvanično registrovana 2024. i danas broji četrnaest direktno zaposlenih, uz nekoliko spoljnih saradnika. Reč je, tvrdi Metodiev, o multidisciplinarnom timu – „od mladih inženjera do ljudi sa iskustvom u visokom naponu, od bravara pa do vodoinstalatera“ – sposobnom da provede proizvod kroz ceo put, od ideje, prototipa do finalnog proizvoda. Za sada se sve radi projektno i, kako kaže, od nule za svakog klijenta posebno.

Foto: Tes-Inno-Tech

Kako uređaj radi bez hemije, filtera i bioloških procesa

Osnovna razlika u odnosu na konvencionalne, takozvane multistepene sisteme za tretman otpadnih voda jeste princip rada. TES Aqua je, prema rečima Metodieva, zamišljena kao adaptivna hardversko-softverska platforma – jedan uređaj čije se ponašanje menja u zavisnosti od toga sa kakvom se vodom susreće.

„Imamo hardver koji bukvalno kontrolišemo softverom i onda u zavisnosti od toga ko je sa druge strane u industriji – da li je naftna industrija, hemijska ili prehrambena – mi prilagođavamo parametre u tom softveru“, objašnjava sagovornik.

On navodi da sistem u osnovnom procesu ne koristi membrane, hemijsko doziranje, biološki tretman niti mehaničku filtraciju – četiri stuba na kojima počivaju gotovo svi konkurentski sistemi na tržištu. U samom uređaju, dodaje Metodiev, radi i algoritam veštačke inteligencije koji u realnom vremenu prati stepen zaprljanosti vode i automatski prilagođava potrošnju energije i brzinu prečišćavanja.

Gabaritno, cela platforma staje u prostor od dvadeset kvadratnih metara ili u manji transportni kontejner – naspram nizova kontejnera koje zahtevaju klasični multistepeni sistemi.

Fleksibilnost ide i u drugom pravcu: kompanija ne insistira na tome da bude potpuna zamena za postojeću infrastrukturu klijenta.

„Ako već imaju kompleksne multistepene sisteme u koje su uložili značajne resurse, onda s druge strane mi pokušavamo da optimizujemo već postojeći sistem. Kažemo im: ‘U redu, mi ćemo da se nadovežemo na taj vaš sistem’“, kaže Metodiev i napominje da se uređaj najčešće postavlja na kraju postojećeg procesa, na mestu gde voda već izlazi delimično ili potpuno tretirana, ali još nije spremna za ispuštanje ili ponovnu upotrebu.

Foto: Tes-Inno-Tech

Brojke iz laboratorije

Materijali koje je TES Inno Tech pripremio za partnere sadrže rezultate nezavisne akreditovane laboratorije, testirane na uzorcima iz preko dvadeset različitih industrija u Srbiji i Evropi.

Vizuelno, voda koja je pre tretmana opisana kao zamućena, zelenkasta i karakterističnog mirisa, nakon prolaska kroz sistem postaje bistra, bezbojna i bez mirisa. U samom izveštaju kompanija ipak ostavlja prostor za oprez: bor i pojedini metali u tragovima, kako se navodi, „mogu zahtevati dodatnu potvrdu ili završno poliranje u zavisnosti od primenljivih zahteva za ispuštanje“.

Kompanija sama naglašava da su ovo laboratorijski rezultati, a ne potvrđeni industrijski učinak.

„Performanse u industrijskom obimu, potrošnja energije, uptime i OPEX tek treba da budu potvrđeni kroz terenske pilote“, stoji u sažetku validacije.

Pilot projekat sa NIS-om

Dušan Metodiev / Foto: Tes-Inno-Tech

Najkonkretniji i, po svemu sudeći, najvažniji sledeći korak za TES Inno Tech jeste tromesečni industrijski pilot-projekat dogovoren sa Naftnom industrijom Srbije. Reč je o kontinuiranom nominalnom protoku od 10 kubnih metara na sat, sa ciljem smanjenja ključnih parametara od preko 85 odsto, uz ciljanu električnu snagu od najviše 12 kilovata i ciljanu energetsku potrošnju od oko 1,2 kilovat-časa po kubnom metru prečišćene vode. Kompanija sama naglašava da su ovo ciljevi validacije, a ne već postignuti rezultati u industrijskim uslovima.

Do potpisa se, kako opisuje Metodiev, došlo po ustaljenom obrascu koji TES Inno Tech primenjuje sa svakim potencijalnim industrijskim partnerom: klijent u više navrata donosi sopstvenu otpadnu vodu u Suboticu, kompanija je propušta kroz sistem, a zatim zajedno dokumentuju i upoređuju parametri pre i posle tretmana.

„Oni to dokumentuju zajedno sa nama. Nose u svoje laboratorije i gledaju uporedne parametre pre i posle i dolaze do ovih rezultata“, opisuje Metodiev proces koji je prethodio potpisivanju pilot-ugovora. Tek nakon nekoliko takvih krugova testiranja kompanija odlazi kod klijenta na razgovor o postojećem sistemu za tretman voda i mestu na koje bi se TES Aqua uređaj mogao „nadovezati“.

Sam pilot, naglašava Metodiev, ima jasnu svrhu – da laboratorijske brojke, dobijene u kontrolisanim uslovima u Subotici, izdrže proveru na terenu.

„Znači, plan je da se to validira u realnim industrijskim uslovima. Mi smo njihovu vodu pročistili u više navrata, oni su zadovoljni što se tiče tih rezultata, ali kao što sam rekao, industrija uvek želi da rezultat bude potvrđen konkretno kod njih.“

Prema njegovim rečima, ovakav tromesečni pilot je standardan format ugovora koji kompanija sklapa sa industrijskim partnerima – uspešna validacija predstavlja osnov za prelazak u narednu komercijalnu fazu razgovora.

„Svaki naredni ugovor – kada budemo imali reference od strane NIS-a i ostalih velikih kompanija – biće vezan za pilot projekat.“

Protokol validacije obuhvata šest faza: početnu karakterizaciju vode, puštanje u rad, kontinuirani monitoring, periodično uzorkovanje, nezavisnu verifikaciju i završni 90-dnevni izveštaj.

Atila Sloboda / Foto: Tes-Inno-Tech

Zašto je baš NIS izabran za prvi terenski test? Dušan Metodiev kaže da naftna industrija, po njegovom iskustvu, predstavlja jedan od najzahtevnijih segmenata upravo zbog kompleksnosti otpadnih voda sa kojima se suočava.

„Oni imaju velike budžete i veliki tim. Eksperti su u tome što rade, ali su im potrebe isto veoma zahtevne i često ne mogu ni sa hemijom ni nekim drugim poznatim metodama doći do valjanog rezultata.“

Upravo ta zahtevnost, tvrdi sagovornik, čini NIS i pouzdanijim dokazom koncepta.

U kompaniji ne kriju da bi NIS, ukoliko pilot bude uspešan, mogao postati i prvi komercijalni klijent, ali Metodiev naglašava da razvoj poslovanja ne zavisi isključivo od tog ishoda. Zbog toga kompanija paralelno vodi razgovore sa još najmanje dva potencijalna partnera van naftnog sektora – jednim globalnim proizvođačem u industriji hrane i pića i jednim proizvođačem hemikalija. Cilj je, kaže, da do kraja godine imaju referentne projekte iz najmanje tri različite industrije, što bi, po njegovim rečima, olakšalo i dalje razgovore      sa industrijom i investitorima.

Poslovni argument: manje operativnih troškova, zatim “zelena priča”

Kada TES Inno Tech uđe u razgovor sa potencijalnim klijentom, ekološka dimenzija tehnologije obično naiđe na dobar prijem, ali odluku, kaže Metodiev, na kraju donosi kalkulacija.

„Njihov najveći benefit je to što su im operativni troškovi ako koriste ovakav uređaj mnogo niži u poređenju sa klasičnim tehnologijama, jer mi ne koristimo ono što bukvalno svi koriste: hemiju, biološke procese ili filtere mehaničke brane“, objašnjava sagovornik. Dok klasični sistemi, po njegovim rečima, uvek predstavljaju trošak bez povraćaja, TES Aqua se tretira kao investicija koja se vremenom vraća – zahvaljujući automatizaciji koja eliminiše potrebu za operaterom, hemikalijama, filterima i biološkim procesima.

Prema poređenjima koje je kompanija radila kroz razgovore sa industrijskim partnerima, multistepeni sistemi zbog prostorne razuđenosti i broja pumpi potrebnih da vodu prebacuju iz jedne faze u drugu troše tri do pet puta više električne energije od TES Aqua platforme – iako, priznaje Metodiev, potrošnja energije nije presudan faktor za sve klijente. Za deo industrije, kaže, veći teret predstavlja upravo trošak hemikalija, u zavisnosti od kompleksnosti njihovih otpadnih voda.

Sopstveni kapital i industrijski kontakti umesto fondova

Razvoj tehnologije finansiran je, prema rečima Dušana Metodieva, gotovo isključivo iz sopstvenog poslovanja ili sopstvenih izvora.

„Ovo je 100 odsto srpska kompanija“, naglašava, dodajući da su u ranijoj fazi računali i na nekoliko anđela investitora iz poslovnog okruženja – od kojih su neki ostali deo priče, a neki ne.

Ono što je, po njegovoj proceni, kompaniji omogućilo da preskoči deo troškova tipičnih za razvoj industrijske opreme jesu ranije uspostavljeni kontakti sa dobavljačima, stečeni kroz dugogodišnje iskustvo Atile Slobode u održavanju industrije i izradi namenskih mašina. Cena pojedinačnih komponenti u industrijskom okruženju, ilustruje Metodiev, nesrazmerno je viša nego u potrošačkoj elektronici.

„Ako je jedan kondenzator, recimo u laptopu, košta nekoliko hiljada dinara, kod nas u našoj mašini mogu biti i po sto hiljada dinara. Jedna sklopka može koštati nekoliko hiljada evra.“

Za sada kompanija jedan uređaj može isporučiti u roku od tri do šest meseci, uz mogućnost paralelne izrade više jedinica, u zavisnosti od raspoloživog budžeta. U planu je i razvoj sopstvene hardverske komponente, kako bi se ubrzala proizvodnja, bilo u Srbiji ili van nje.

  • ŽIZI

    8.9.2026 #1 Author

    Domaća pamet i tehnologija uvek zvuče sjajno kao vest, samo je pitanje koliko naših fabrika uopšte ima novca i volje da ih ugradi, umesto što i dalje troše i zagađuju po starom.

    Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    Biznis.rs newsletter

    Prijavite se na biznis.rs newsletter i budite uvek u toku sa najnovijim finansijskim i ekonomskim temama značajnim za društveni razvoj.

    Vaša e-mail adresa će biti korišćena isključivo za potrebe slanja newslettera, a u skladu sa Politikom privatnosti.