Kako funkcioniše fiskalizacija pri kupovini na rate?
13.7.2026 16:19 Autor: Ljiljana Begović 1

Kupci koji se odluče da televizor, frižider ili drugi uređaj plate na više mesečnih rata često pretpostavljaju da će za svaku uplatu dobiti poseban fiskalni račun.
Međutim, propisi o fiskalizaciji predviđaju drugačiji postupak – broj rata ne određuje broj fiskalnih računa, već je presudan trenutak kada nastaje promet ili kada se primi avans.
Poreski savetnik Milan Radošević kaže da pravila fiskalizacije propisuju da se preko elektronskog fiskalnog uređaja izdaju dve osnovne vrste fiskalnih računa – račun za promet i račun za avans.
„Račun za promet izdaje se kada je obavljen promet robe ili usluge na malo, dok se račun za avans izdaje kada trgovac primi uplatu za budući promet, odnosno kada kupac unapred plati deo ili celokupan iznos pre nego što roba bude isporučena“, navodi poreski savetnik.
To znači da kupovina televizora na pet mesečnih rata ne podrazumeva izdavanje pet zasebnih fiskalnih računa.
Naš sagovornik objašnjava da se fiskalni račun ne deli prema broju rata, već se izdaje u skladu sa pravilima koja određuju kada nastaje poreska obaveza.

Ako kupac prilikom naručivanja televizora uplati avans, trgovac je dužan da za taj iznos izda fiskalni račun za avans. Kada televizor bude isporučen, izdaje se račun za promet, u kojem se navodi poziv na broj prethodno izdatog avansnog računa ili više njih ukoliko je bilo više avansnih uplata.
„Na taj način se povezuje celokupna transakcija i jasno evidentira da je deo ili ceo iznos već ranije plaćen. U situaciji kada kupac odmah preuzima robu, a otplatu nastavlja kroz rate, fiskalni račun za promet izdaje se u trenutku prodaje. Kasnije mesečne rate predstavljaju samo način izmirenja već nastale obaveze, a ne novi promet zbog kojeg bi bilo potrebno izdavati nove fiskalne račune“, ističe Radošević.
Propisi detaljno uređuju i vrste transakcija koje se evidentiraju preko elektronskog fiskalnog uređaja. Na fiskalnom računu kao tip transakcije navodi se prodaja ili refundacija, odnosno poništavanje računa. Pod prodajom se podrazumeva kako promet robe i usluga na malo, tako i primljeni avans za buduću prodaju.
Takođe su definisani i načini plaćanja koji se iskazuju na fiskalnom računu. Trgovac je obavezan da evidentira da li je kupac robu platio gotovinom, platnom karticom, instant plaćanjem, čekom, prenosom na račun, vaučerom ili nekim drugim dozvoljenim bezgotovinskim sredstvom plaćanja. Ovaj podatak je sastavni deo fiskalnog računa i služi za tačno evidentiranje načina na koji je izvršena uplata.
Posebna pravila važe kada se u jednoj kupovini kombinuju avans i konačna isplata. Tada račun za promet mora da sadrži poziv na jedinstveni redni broj jednog ili više prethodno izdatih avansnih računa.
Propisi predviđaju i situacije u kojima kupac, pored fiskalnog računa, dobija i drugi dokument, poput interne potvrde ili obračuna koji nije fiskalni račun. U tom slučaju na fiskalnom računu može biti iskazan poziv na broj tog drugog relevantnog dokumenta, čime se obezbeđuje potpuna povezanost dokumentacije koja prati konkretnu prodaju.
Pročitajte još:
„Najvažnije pravilo odnosi se na poresku obavezu. Ona nastaje u trenutku kada je izvršen promet robe ili usluge, odnosno kada je izdat fiskalni račun za primljeni avans za budući promet. Upravo zbog toga fiskalni račun ne može da se „razbije“ na više delova u skladu sa planom otplate“, kaže poreski savetnik i dodaje da rate predstavljaju isključivo model plaćanja između kupca i prodavca ili finansijske institucije i ne menjaju trenutak nastanka poreske obaveze niti utiču na broj fiskalnih računa koji se izdaju.
Zbog toga građani koji televizor, nameštaj ili neku drugu robu kupuju na tri, šest ili dvanaest rata ne treba da očekuju da će svakog meseca dobijati novi fiskalni račun. Fiskalizacija prati promet robe i evidentiranje eventualnog avansa, dok se kasnije mesečne uplate odnose na izvršenje već ugovorene obaveze plaćanja.
















SANJA91
13.7.2026 #1 AuthorOvakav način fiskalizacije doprinosi jednostavnijem i transparentnijem poreskom evidentiranju, jer jasno razdvaja trenutak nastanka poreske obaveze od dinamike otplate, čime se smanjuju administrativni troškovi za trgovce i otklanjaju nedoumice kupaca oko izdavanja fiskalnih računa.