Cena struje mora da raste, spas za EPS je u vrhunskom menadžmentu
InfrastrukturaIzdvajamoPoslovanjeSrbija
18.11.2026 08:01 Autor: Jelena Stjepanović 1

Energetska kriza i unutrašnji problemi u Elektroprivredi Srbije (EPS) ponovo su u fokusu stručne javnosti, otvarajući ključna pitanja o održivosti cena, operativnoj efikasnosti najveće državne kompanije i zabludama koje prate upravljanje nacionalnim energetskim resursima.
Stručnjak za energetiku Dušan Vasiljević za Biznis.rs kaže da je kretanje cena električne energije u narednom periodu diktirano makroekonomskim obavezama i realnim troškovima poslovanja sistema.
Usklađivanje cena struje sa tržišnim i dogovorenim parametrima, poput aranžmana sa Međunarodnim monetarnim fondom (MMF), predstavlja korak koji se iz izbornih ili socijalnih razloga može privremeno odlagati, ali se na duge staze ne može izbeći. Održavanje veštački niskih cena direktno urušava investicioni potencijal EPS-a i onemogućava neophodne zahvate u modernizaciju mreže, navodi Vasiljević.
„Cena struje će naravno poskočiti, jer je to dogovor sa MMF-om i to se zbog izbora nije dogodilo početkom septembra, ali se poskupljenje ne može izbeći”, smatra sagovornik.
Kada je reč o funkcionisanju Elektroprivrede Srbije koja je povećala uvoz uglja, ali i električne energije, Vasiljević podseća da se Srbija i dalje oslanja na termoelektrane koje obezbeđuju više od 60 odsto ukupne proizvodnje električne energije.
“Međutim, operativna efikasnost ovih postrojenja je na nezadovoljavajućem nivou. Domaći ugalj koji se eksploatiše iz naših kopova izuzetno je niskog kvaliteta, što primorava sistem na prinudni uvoz uglja, primera radi iz Indonezije, kako bi se nadomestili nedostaci i obezbedio minimum stabilnosti u radu blokova”, navodi on.

Ovakva praksa ne samo da drastično poskupljuje celokupan proces proizvodnje električne energije, već proizvodi i nesrazmerno visoke ekološke štete u vidu zagađenja vazduha, stavljajući EPS pred dvostruki izazov – kako da zadovolji energetske potrebe privrede, a da pritom ispoštuje stroge ekološke standarde Zelene agende.
U javnosti se često nameće teza da je rešenje svih problema u energetskom sektoru automatska privatizacija državnih preduzeća. Stručna analiza, međutim, demantuje ovu tezu kroz konkretne primere iz međunarodne prakse.
“Vlasništvo nad kompanijom samo po sebi ne određuje njenu efikasnost. Najbolji primer za to je češka nacionalna elektroenergetska kompanija ČEZ, koja je u većinskom državnom vlasništvu, ali posluje izuzetno uspešno, profitabilno i konkurentno – ne samo na domaćem tržištu, već širom Evrope. Tajna uspeha ne leži u privatizacionoj strukturi kapitala, već u kvalitetu upravljanja i postojanju zdravog institucionalnog okvira”, objašnjava Vasiljević.
Prema njegovim rečima, glavna prepreka efikasnom poslovanju EPS-a u proteklim godinama bila je erozija stručnog kadra i preveliki uticaj politike na upravljačke strukture. Pokušaji da se kroz privremena kadrovska rešenja iz inostranstva reše dubinski problemi sistema često su bili neuspešni jer izbor pojedinaca nije bio praćen adekvatnim sistemom odgovornosti i profesionalnim autoritetom.
Rešenje za kompaniju ovog kalibra jeste primena tržišnih principa u vođenju kadrovske politike, smatra Vasiljević.
Pročitajte još:
“Kao što je u biznisu uobičajeno da se za vođenje kompleksnih sistema angažuju vrhunski, dokazani menadžeri sa višegodišnjim međunarodnim iskustvom i da se ti stručnjaci adekvatno plate, isto pravilo mora važiti i za državne energetske gigante”, navodi on.
Kada se upravljanje prepusti profesionalcima iznutra ili sa strane, a politički uticaj svede na nulu, državna kompanija može funkcionisati sa maksimalnom efikasnošću. Do tada, restrukturiranje EPS-a ostaće složen proces koji zahteva političku volju, zdrav razum i korenitu promenu upravljačke kulture, zaključuje Vasiljević.















ACA K
18.11.2026 #1 AuthorLično mislim da je poskupljenje da bi se drugi troškovi podmirivali a ne elektro mreža srbije. Mislim da je ovo stvarno preterivanje.