Ulaganje u studente kao dugoročna investicija

Poslodavcima neoporezivih 44.325 dinara za stipendiranje budućih radnika

AnalizaBolji posaoIzdvajamoPoreziPoslovanje

18.11.2026 13:44 Autor: Ljiljana Begović 0

Poslodavcima neoporezivih 44.325 dinara za stipendiranje budućih radnika Poslodavcima neoporezivih 44.325 dinara za stipendiranje budućih radnika
Stipendiranje studenata moglo bi da bude jedan od važnih načina na koji domaće kompanije mogu dugoročno da reše problem nedostatka stručnih kadrova, ali i... Poslodavcima neoporezivih 44.325 dinara za stipendiranje budućih radnika

Stipendiranje studenata moglo bi da bude jedan od važnih načina na koji domaće kompanije mogu dugoročno da reše problem nedostatka stručnih kadrova, ali i da se na vreme povežu sa mladim ljudima čija su znanja i veštine potrebni njihovom poslovanju. Umesto da tek nakon završetka studija započnu potragu za odgovarajućim zaposlenima, poslodavci kroz stipendije mogu da prepoznaju potencijalne kandidate, prate njihov razvoj i pripremaju ih za konkretne poslove u kompaniji.

Dodatni podsticaj za poslodavce predstavlja mogućnost da studentima isplaćuju stipendije do 44.325 dinara mesečno, bez obračunavanja poreza, pod uslovima propisanim poreskim propisima. Ipak, ova mogućnost još uvek nema dovoljno široku primenu, a jedan od razloga može biti i ograničena visina neoporezivog iznosa.

Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku iz publikacije o načinu finansiranja studenata, objavljene u februaru 2026. godine, 25.474 studenta navode da primaju stipendiju javnih institucija, dok 6.884 studenta ostvaruju stipendiju kompanija. Zvanični podaci o ukupnom broju domaćih preduzeća koja stipendiraju studente nisu dostupni, ali ovi pokazatelji ukazuju na to da je reč o modelu koji ima prostora za značajnije širenje.

U razgovoru za Biznis.rs Ljiljana Pavlović, direktorka Sektora za članstvo Unije poslodavaca Srbije (UPS), ocenjuje da bi kompanije trebalo da posmatraju stipendije kao dugoročnu investiciju u buduće kadrove, naročito u situaciji kada na tržištu rada nema dovoljno stručnjaka za pojedina zanimanja.

„Stipendiranje studenata poslodavci uglavnom gledaju kao dugoročnu investiciju u buduće kadrove. Kada na tržištu rada nema dovoljno stručnih ljudi, posebno za deficitarna zanimanja, nije dovoljno čekati da se odgovarajući kandidat pojavi nakon završetka studija. Stipendiranjem studenta poslodavci mogu da ga upoznaju sa kompanijom još tokom studiranja, ponude mu stručnu praksu, mentorstvo i mogućnost da stekne znanja koja su kompaniji zaista potrebna“, ističe Pavlović.

Na taj način poslodavci dobijaju priliku da budućeg zaposlenog pripreme za konkretno radno mesto i potrebe kompanije, umesto da nakon njegovog diplomiranja ulažu dodatno vreme i sredstva u osposobljavanje. Osim finansijske podrške, stipendija tako može da bude početak dugoročnog odnosa između studenta i kompanije, zasnovanog na praktičnom radu, razmeni znanja i upoznavanju sa poslovnim procesima.

Foto: Freepik

Stipendije ili obuke zaposlenih – šta je isplativije?

Iako stipendiranje može da donese značajne koristi, ono nije uvek najbrže niti najisplativije rešenje za svaku kompaniju. Izbor između ulaganja u studente i dodatnog usavršavanja postojećih zaposlenih zavisi prvenstveno od potreba poslodavca, dostupnosti kadrova na tržištu rada i vremenskog perioda u kojem očekuje rezultate investicije.

Kod postojećih zaposlenih efekti ulaganja u obuke uglavnom su vidljivi mnogo brže. Reč je o ljudima koji već poznaju kompaniju, njen način rada i poslovne procese, pa stečena znanja i nove veštine mogu odmah da primene u svakodnevnom poslu. Zbog toga su obuke zaposlenih, prema oceni Pavlović, uglavnom sigurnija i brže isplativa investicija.

„Ukoliko je kompaniji potrebno da unapredi znanja i produktivnost, ulaganje u obuke postojećih kadrova racionalniji je izbor. Ako postoji problem da se pronađu određeni profili na tržištu rada, stipendiranje može biti mnogo korisniji način da se dugoročno obezbedi potreban kadar“, objašnjava naša sagovornica.

Ova dva modela ulaganja, međutim, ne treba posmatrati kao međusobno isključive. Naprotiv, kompanije koje žele da dugoročno razvijaju poslovanje mogu istovremeno da unapređuju znanja zaposlenih i da kroz stipendiranje obezbeđuju dolazak novih stručnjaka. Dok se obukama odgovara na trenutne potrebe poslovanja, stipendije omogućavaju planiranje kadrovske strukture za naredne godine.

Nedostatak stručnjaka povećava značaj saradnje kompanija i fakulteta

Povezivanje obrazovnog sistema i privrede posebno je važno zbog nesklada između znanja koja studenti stiču tokom školovanja i konkretnih potreba poslodavaca. Kompanije često traže stručnjake koji, pored formalnog obrazovanja, imaju praktična znanja, poznaju savremene tehnologije i mogu relativno brzo da se uključe u radne procese.

Upravo zato stipendiranje može da bude jedan od načina da se taj jaz smanji. Kompanije mogu da uspostave saradnju sa fakultetima, prepoznaju studente koji pokazuju interesovanje i potencijal za određenu oblast i omoguće im da još tokom studija steknu praktično iskustvo.

Takva saradnja može biti posebno značajna u industriji, mašinstvu, elektrotehnici, energetici, građevinarstvu i informacionim tehnologijama, ali i u drugim delatnostima u kojima je teško pronaći odgovarajuće stručnjake.

Za poslodavce, prema rečima Pavlović, to znači mogućnost da utiču na razvoj kompetencija budućih zaposlenih, dok studenti dobijaju priliku da se upoznaju sa realnim poslovnim okruženjem i zahtevima profesije.

Neoporezivi iznos stipendije trebalo bi povećati

Jedan od faktora koji može da utiče na veću zastupljenost stipendiranja jeste i poreski tretman ovih isplata. Trenutni neoporezivi iznos stipendije od 44.325 dinara mesečno predstavlja određeni podsticaj kompanijama, ali se postavlja pitanje da li je dovoljno visok da bi poslodavci mogli da ponude konkurentnu finansijsku podršku studentima, posebno onima koji se školuju za deficitarna zanimanja.

U Uniji poslodavaca Srbije smatraju da bi trebalo razmotriti povećanje ovog limita, jer sadašnji iznos ograničava mogućnost kompanija da ponude atraktivnije stipendije.

„Trebalo bi razmotriti povećanje neoporezivog iznosa stipendije. Sadašnji limit ograničava mogućnost poslodavca da ponudi konkurentnu stipendiju, naročito za deficitarne profile. Veći neoporezivi iznos omogućio bi kompanijama da ponude atraktivnije stipendije i time povećaju broj studenata koje su spremne da stipendiraju“, smatra Pavlović.

Ipak, poreske olakšice same po sebi nisu dovoljne da bi stipendiranje postalo široko zastupljena praksa.

„Potrebno je i da kompanije prepoznaju dugoročnu vrednost ovakvog ulaganja, razvijaju programe saradnje sa obrazovnim institucijama i studentima ponude više od same novčane podrške“, zaključuje Ljiljana Pavlović, direktorka Sektora za članstvo Unije poslodavaca Srbije (UPS).

Nema komentara. Budite prvi koji će ostaviti komentar.

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

    Biznis.rs newsletter

    Prijavite se na biznis.rs newsletter i budite uvek u toku sa najnovijim finansijskim i ekonomskim temama značajnim za društveni razvoj.

    Vaša e-mail adresa će biti korišćena isključivo za potrebe slanja newslettera, a u skladu sa Politikom privatnosti.